Jao Dijana ovo je genijalno, tek sam sada stigla a procitam...pa iscitah i ove stare postove, ovo nije zdravo za trbusne misice...jos se prisijetih nekih svojim brilijantnih trenutaka...
Moj prvi javni blam je bio kada sam bila 7. razred...mama radi u posti, koja se nalazi blizu osnovne skole u kojoj sam isla, tako da bih svaki dan prije skole isla do mame...
I taj dan je mama donijela neku knjigu horoskopa za djecu i citala na salteru prijateljici cije je djete isti horoskopski znak kao i ja...i mama cita recenicu 'nemojte se zacuditi ako vase djete riba krene u skolu u pidzamu...'...i ja kao narucena u tom trenutku ulazim u postu i sa vrata 'mamaaaa, ja sam zaboravila da se presvucem' i milion ociju direkt u mene
A za drugi blam se nadam da niste gadljivi...
Desilo se to u lokalnom autobusu...ljeto, guzva, jedva uhvatih mijesto da sijednem...vrtoglavica od vrucine nije prestajala...
I ulazi baksuz od babe, a ja vec pocinjem u sebi da se molim da mi ne pridje jer cu morati da se ustanem...baksuz prilazi, hvata se za sipku tik iznad mene...a ja u sebi mrmljam 'eee ne pada mi na pamet, srusicu se ako se ustanem...' i u toliko pogledam u nju, spazim njene brkove, pa kreten baci pogled i ispod njene miske, koje su bile majmuski dlakave, i da bi stvar jos gora bila, kap znoja koja ima tendeciju da kapne po sred mog cela...
Ustajem se kao metak, i krecem ka zadnjim vratima-povratim direkt u krilo kondukteru...
i ne, nije to sve...prilazi ista baba da me pita sta mi je i jesam li dobro...a ja samo 'ne, nisam dobro, idem...' i izlazim na stanicu, hvatam se za kantu od smeca i nastavljam da povracem...opet milioni ociju u mene!
Poslije toga mjesec dana me lokalni bus nije gledao, a kada sam smogla snage da udjem u bus, krila sam se iza stanice prvo da vidim koji ce kondukter da bude u busu...srecom bio je to neki sezonac